"Cjelina njegove osobe bila je skladna i činilo se da ne traži nikakav komentar. Njegov plavi pogled bio je više oduhovljen nego sanjalački; njegov blagi, fini osmijeh nikad nije postajao gorak. Tankoća i prozirnost njegovog tena zavodila je oko, plava kosa bila je bujna, nos lagano svinut, crte otmjene, a ponašanje toliko aristokratsko da su se ljudi i nehotice prema njemu odnosili kao prema princu..." Tako piše Franz Liszt o svom prijatelju i kolegi Frédéricu Chopinu dvije godine nakon njegove smrti. Govoreći o njegovoj glazbi, uz mnoge reminiscencije na poeziju, klasičnu mitologiju i običaje Chopinove domovine Poljske, autor mnogo govori i o sebi, svom doživljaju umjetnosti i života.

Prvo izdanje ove nekonvencionalne romantičarske biografije prvi put u hrvatskom prijevodu (prevela Sanja Lovrenčić), uz uvodni esej Veljka Glodića, pijanista i profesora na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.