Ponukana općim neznanjem o zemlji u kojoj je odrasla, Ana Tajder objavila je 2012. godine u Beču Titoland, svoju drugu knjigu. Knjiga je dobila odlične kritike te bila nominirana za mnoge nagrade. Titoland je Anin intimni odgovor na pitanja koja su joj u dvadesetak godina života u Austriji bila često postavljana: zašto jugoslavenski nije jezik, kako je došlo do rata, kako to da su stranci u Dalmaciju mogli slobodno putovati i kako je moguće da smo i mi imale Barbie?

Čitatelju je ponuđeno njezino romanizirano sjećanje na djetinjstvo u Zagrebu sedamdesetih i osamdesetih godina: na primanje u pionire, gumi-gumi, Životinjsko carstvo, Modru lastu, Dinastiju, Kulušić. Ana veselo odrasta u uzbudljivom krugu intelektualaca i umjetnika, društva iz Zvečke i Kavkaza, no sredinom osamdesetih njezino se djetinjstvo počinje raspadati polagano i tragično – kao i zemlja u kojoj živi. Tu su bračni problemi njezinih roditelja, dijagnoza skolioze, bolni korzet u koji je zatvaraju... Jedno jednakije djetinjstvo preko noći postaje nekako tužno opće, velike i male priče isprepliću se do neprepoznatljivosti u košmarnom kaleidoskopu devedesetih.